Dragi ISODovci,
vjerovali ili ne, prošle su dvije i pol godine od kad smo se čuli u ovom „urbi et orbi” obliku. U tom razdoblju svašta smo prošli i svijet je postao bitno drugačije mjesto. S nekima smo imali rijetku i dragocjenu priliku vidjeti se i porazgovarati, s nekima nismo, no nakon tih razgovora primijetili smo da se interes za pojedinim temama ponavlja. U ovom „Q&A” stilu teksta želimo podijeliti s vama djeliće tih razgovora za koje smatramo da su većini relativno zanimljivi. Ništa posebno, samo ljudsko dijeljenje onoga što se s ISOD-om i nama zbivalo/zbiva i zbivat će se. Pa ako imate malo vremena i volje, na početku ove 2022. za koju vam želimo da protekne u zdravlju, miru, radosti, stvaranju i dijeljenju, eto nekih crtica o ISOD-u.
Sadržaj:
Inovacije u ISOD programu
Q: Gdje je ISOD sada i kada kreće nova generacija?
Sedma generacija, G7 završila je u devetom mjesecu 2021. Ona je počela u 10. mjesecu 2018., dakle mogli bi reći da je trajala nevjerojatne 3 godine, no u stvarnosti smo morali odgoditi samo zadnji modul koji je bio planiran u 3. mjesecu 2020., jer je upravo na njemu pandemija buknula do te mjere da su države uvele lockdown. Stoga je održavanje tog zadnjeg modula čekalo godinu i pol.
Trenutno privodimo polako kraju G9 i zadnji, 12. modul te generacije završava u petom mjesecu ove godine. Nova, deseta generacija ili „G10” starta krajem trećeg mjeseca, prvi modul je od 31.3. do 2.4.
Q: Čekaj, kako 12. modul, ISOD sad ima 12 modula?
Da, prvih 6 generacija imao je 8 modula koji su se stalno mijenjali u opsegu i sadržaju, tako da budu prikladni pojedinoj generaciji. Nakon tih osam generacija shvatili smo da nam jednostavno „fali” vremena za dobro obraditi neke teme koje su ljudima bitne. Tako smo u G7 uveli 10 modula a u G9 dodali još 2. I na tih 12 ćemo stati.
Q: Što se sve promijenilo s dodatkom novih modula?
Change management smo umjesto u jednom obradili kroz tri modula. To je središnji dio OD-a i bilo nam je jasno da je nemoguće probaviti ga u jednom zalogaju.
U G7 smo uveli i T-grupe kao uvodni iskustveni modul, što je bila potpuna revolucija i na europskoj razini. Radi se o duboko osobnom iskustvu grupne dinamike, koje je teško objasniti nekome tko ga nije prošao, ali kad ga prođu, ljudi bez iznimke kažu: „Aaa, pa jasno, to smo stoput doživjeli ali nismo znali točno što se i zašto događa!” Ako je upravljanje promjenama krov kuće OD-a, T-grupe su temelj, no one su izazovne za dobro provesti pa su gotovo sve institucije u svijetu koje se bave OD edukacijom odustale od toga. Danas iskustvo T-grupe možete dobiti praktički samo na Stanfordu ili NTL-u koji ih je i lansirao 1947.
Treća velika inovacija, bio je „case study modul”. Predzadnji modul posvećen je isključivo praktičnoj studiji slučaja, na nekom od najsvježijih, najsloženijih i najzanimljivijih OD projekata na kojima smo mi sami radili, i to na način da postavimo polaznike u našu poziciju. Dovedemo predstavnika klijenta na taj modul i kažemo im: imate pred sobom klijenta, prikupite potrebe, napravite dijagnostiku kako ste učili, izradite arhitekturu OD rješenja i napravite pitch. Radili smo studije slučajeva i prije, u sklopu pojedinog modula, ali nikad ovako sočno, opsežno i detaljno. Na kraju s klijentom napravimo pregled kako su stvari zaista tekle u praksi, „na terenu“.
U G9 dodali smo dva modula jer je postojao veliki interes za time da detaljnije obradimo temu liderstva i organizacijskih tipologija.
Q: Hoćete li dodavati još modula ili je to sad to?
Sad je program jako dobro uravnotežen i ne vidimo ni potrebu ni prostora za nešto dodavati. Program će se, naravno, nastaviti usavršavati. Svaka je generacija kao bonsai stablo, jedinstvena, i svako drvce malo podrežemo s ove strane, malo ga pustimo da naraste s one strane…
Radikalni iskorak napravili smo s mentorima s kojima to sad zajednički radimo. Ali, to je već tema za sebe.
Q: Koliko sličnosti ISOD danas ima s onim prvim generacijama?
Metaforički, kostur je isti, a sve ostalo – mišići, organi… sve do okruženja – sve se to promijenilo. Kad kažem da je kostur ostao isti, mislim na Integralni framework – linije, razine, tipove, stanja, kvadrante… to i dalje čini okvir za objašnjavanje razvoja ljudi i organizacija. Ista je i agilna metodologija prema kojoj se ISOD provodi: malo teorije i dosta grupnog rada na modulu, te iskustvena integracija između modula koji čine jedan „sprint”.
Ovaj dio iskustvene integracije dobio je sasvim novi život, i to je zapravo priča o mentorima i onome što zovemo „ISOD Level 2”.
ISOD Level 2
Q: Što je to „ISOD Level 2”, je li to „advanced ISOD”?
ISOD Level 2 je napredan program ISOD-a, u svojoj suštini usmjeren na mentorstvo i stvaranje učećih organizacija.
ISOD je počeo prije 8 godina, 22.4.2013., s prvim modulom G1. Tada smo jedini mentori polaznicima između modula bili Daniela i ja, drugih mentora još nije bilo. No, sastav tih prvih generacija bio je drugačiji nego danas – najvećim su dijelom polaznike činili ljudi s kojima smo radili na različitim projektima u njihovim organizacijama. Basler, Delhaize, Podravka, Printera, Styria, Salveo… sve su to bile tvrtke s kojima smo baš u tom trenutku intenzivno surađivali. Kroz posao smo se i puno družili, ljetovali smo zajedno, družili se kod nas u kući na moru, išli na izlete u Veneciju, trčali i planinarili, nalazili se u restoranima u raznim zemljama, išli zajedno na filmske festivale… trudili smo se koliko god smo mogli da pronađemo vrijeme i način da budemo tu za svakoga i da se, dijeleći, razvijamo zajedno – dojam o tome možete dobiti u galeriji slika. S puno polaznika smo postali i dobri prijatelji, a jedna od glavnih ideja ISOD-a bila je i da sve njih međusobno povežemo. To su sve izuzetni pojedinci, s bogatim životnim iskustvom, s puno utakmica u nogama, i smatrali smo da će im dobro doći da zajedno prođu istu školu u kojoj nema foliranja s odijelima, kravatama, titulama, brendiranim materijalima i sličnim glupostima. Pozovemo ih u školu kao da idu na vikend, na piknik, a istovremeno uče isti jezik razvoja ljudi i organizacija, usvoje iste koncepte, dijele se koristeći taj rječnik i koncepte, upoznaju i možda sprijatelje. Tako je i bilo.
Struktura polaznika polako se mijenjala iz generacije u generaciju, broj ljudi u zajednici je sve više rastao i u grupama je bilo sve više ljudi s kojima nismo imali prethodnih kontakata, zajedničkog rada na nekom projektu ni prilika za tako intenzivno druženje i razvoj kao u prvim generacijama. Jednostavno je postajalo nemoguće da nas dvoje nastavimo sve sami raditi, da budemo tu za svakoga koliko bi htjeli i koliko ljudima treba, a ideja je ionako od početka bila izgraditi kroz generacije sustav mentorstva i razvoja samih mentora, pa smo se trudili koliko smo mogli to pokrenuti. Nakon prvih neuspješnih pokušaja, sa G4 brojimo prve uspjehe. Tu smo generaciju startali sa 6 mentora, od kojih su do zadnjeg modula „opstala” 3. I tako smo polako, iz generacije u generaciju nastojali uključivati nove mentore i polako njima prepuštati taj dio aktivnosti.
Do G9 naučili smo brojne lekcije i postalo je jasno što dobro funkcionira a što ne. No, tek s G9 formirao se napokon pravi mentorski program koji se zove ISOD Level 2.
Q: Kako izgleda ISOD Level 2?
Ideja Level 2 je jednostavna: naučiti ljude kako biti mentor i graditi grupu koja uči, koja se namjerno i sustavno razvija. U praksi, to je sve samo ne jednostavno.
Mentorstvo i coaching dijele isti skup vještina: aktivno slušanje, postavljanje otvorenih pitanja, parafraziranje, sažimanje, itd. Te se osnovne vještine teoretski mogu naučiti kroz nekoliko dana edukacije i na tržištu ima puno ljudi koji coachaju nakon takve edukacije. Zašto klijent traži coacha? Zato što mu je lakše razgovarati s nekim, umjesto da razgovara sam sa sobom. Lakše je shvatiti sebe ako mogu nekome pričati o sebi, ako me taj netko sa zanimanjem sluša i ako mi pomaže da si posložim misli na način koji će možda olakšati dolazak do kakve nove spoznaje ili rješenja. Kažemo da coach „samo” treba biti dobro ogledalo klijentu.
Kad edukaciju iz coachinga ogolimo do srži, to je trening vještina za malo bolje međuljudske razgovore. No ako je coachu doista stalo da bude u tome dobar, onda je ta inicijalna edukacija tek početak cjeloživotnog učenja. Ljudi su toliko složena bića da u tom poslu učenju o sebi i drugima nema kraja.
Kod mentorstva su stvari kompliciranije. Mentor nije samo „drug za razgovor”. Mentor ima aktivnu ulogu u vođenju klijenta kroz njegov razvoj. Da bi to mogao, mora imati dobru „autokartu” tog terena. Mora moći dobro utvrditi gdje se na tom terenu klijent uopće nalazi u ovom trenutku. Kakve su mu životne okolnosti i koliko podrške ima za neke iskorake? Koje mu vještine i mogućnosti za to trebaju? Kako mu približiti taj sljedeći stadij u razvoju, a da istovremeno ne nameće svoju sliku odredišta i put do tamo? Sve su to pitanja s kojima se mentor mora nositi kad radi s pojedincem. U radu s grupom javljaju se i dodatni faktori.
To je, ukratko, objašnjenje zašto na tržištu – svjetskom, ne samo domaćem – imamo poplavu škola coachinga, a gotovo da uopće nemamo škole mentorstva.
Mentorstvo se ne može naučiti u nekoliko dana, niti kroz igranje uloga ili vježbe u trijadama na nekoj edukaciji u kojoj se skupe polaznici koji žele biti mentori. To ne funkcionira tako. Za razvoj mentora potrebne su stvarne, žive situacije. Ljudi i grupe s realnim, aktualnim razvojnim potrebama. A do G9 postalo nam je jasno i koliko intenzivnu potporu moramo osigurati „mentorima u nastajanju”.
Do G9, pristup nam je bio: pokrenemo generaciju, pozovemo nekoliko ljudi da budu mentori i damo im grupu kao igralište na kojemu mogu brusiti svoje mentorske vještine. Manje-više pristup je bio „bacimo ih u vodu, pa ako se snalaze i plivaju super, ako ne – j… ga. Ako zapnu, pitat će.” To je funkcioniralo relativno dobro za nekoliko ljudi, koji su imali izrazito visoku motivaciju prema mentorstvu, kao što su npr. Ljiljana Cvrtila, Marko Pavić ili Tomislav Bekec, koji su bili mentori ne samo na jednoj nego na dvije generacije ISOD-a. Dakle, prošli su ISOD triput, od čega dvaput kao mentori. Ako uključimo G9, Bekec i Pavić prošli su ga četiri puta.
Počevši od G9 radikalno smo promijenili pristup i napokon izgradili pravi mentorski program. Prvo, zaključili smo da je mentore potrebno trenirati u vještinama mentorstva, koristeći EMCC-ov kompetencijski okvir za Senior Practitionere u mentorstvu, što je na sebe preuzela Daniela. Drugo, moraju zajedno s nama upravljati dinamikom i razvojem učeće grupe/generacije, što znači koordiniranje i rad na razvoju mentorske grupe prije, u toku i nakon svakog modula. Treće, moraju imati peer-to-peer mentorske susrete, kako individualne tako i grupne, te superviziju, što je na sebe preuzeo Tomislav.
Za razliku od prvih generacija, kad smo Daniela i ja držali sve konce, danas mentori bolje znaju što se događa s pojedincima i grupom nego mi. Mentori zajedno s nama stvaraju od pojedine generacije „učeću grupu”, a od ISOD-a „učeću organizaciju”. Ne na način da nastupaju od starta kao mentori koji sve znaju, nego kao mentori koji se uče i vježbaju, da bi iz modula u modul stjecali sve više iskustva, znanja i samopouzdanja. Na prvom modulu mentorska grupa funkcionira hijerarhijski – mi smo treneri mentora, oni uče. Kroz module se ta organizacija dinamički mijenja, da bi do zadnjeg modula bila čista heterarhija, u kojoj smo svi ravnopravni i zajedno donosimo odluke.
Q: Za koga je onda namijenjen Level 2, tko može ići na taj program?
Temeljni preduvjet je da je osoba završila barem jedan ISOD Level 1 program. Bez toga ne ide, jer niti poznaje program, niti koncepte, niti rječnik. Od mentora se ne očekuje da budu eksperti za ISOD koncepte i da ih objašnjavaju polaznicima, ionako će to znanje kroz mentorski program još jednom i sami utvrditi i produbiti, no moraju imati iskustvo prolaska kroz ISOD program da bi mogli razumjeti kroz što prolaze polaznici, što se tipično događa u grupi, kakva je dinamika rada na modulu i između modula i sl.
Drugi preduvjet je – motivacija. Motivacija ima raznih, od „želim biti bolji roditelj svojem djetetu/djeci,” „želim bolje razvijati svoj tim,” „želim biti bolji mentor svojim studentima,” sve do „želim izgraditi svoju tvrtku u učeću organizaciju” ili „želim vještije pomagati ljudima oko sebe da žive sretnije i ispunjenije živote.”
Mentorstvo nije rezervirano za karizmatične lidere, ili neke druge idealizirane osobe. Ono je vrsta odnosa u kakvom se svatko od nas prije ili kasnije u životu nađe, najčešće ne vlastitom željom. Dobro roditeljstvo, primjerice, podrazumijeva i mentorski odnos.
Mentorstvo ne ovisi ni o broju godina. Srednjoškolac može biti mentor jednako koliko i penzionirani direktor multinacionalne korporacije. Baka je mentorica unuci, a unuka prijateljici. „Baka” je uloga, „student” je uloga, ali „mentor” je prije svega odnos. Može biti i uloga, ali ne mora. Ono što ISOD Level 2 podučava je: kako graditi uspješne mentorske odnose.
Q: Spomenuo si da se Level 2 bavi i „učećim organizacijama”
Da, to je mentorstvo primijenjeno na skupine ljudi umjesto na pojedince. Mentorstvo podrazumijeva postojanje svrhe i vizije u tom odnosu, strategije i taktike kojima ćemo doći do rezultata kojemu težimo. Ono podrazumijeva odnos povjerenja, slušanje, propitkivanje, preuokviravanje, kontinuirani feedback, konstruktivni konflikt, podršku, njegovanje odnosa koji se neprestano mijenja, razvoj svih koji su uključeni u taj odnos… sve ono što se pronalazi u učećim organizacijama.
Na ISOD-u mentori imaju posla s pojedincima koje mentoriraju, imaju posla s kolegama mentorima, s cijelom grupom/generacijom čiji su dio, i, naravno, sa samima sobom. To je razvoj na steroidima. I treba imati motivacije razvijati se na taj način. Nije to ništa nesavladivo, ali nije za svakoga. To je za ljude koje motivira, veseli i zabavlja baviti se razvojem sebe i drugih, učiti o sebi kroz druge. Jer mentorstvo je zaista bilateralan odnos. Onoliko koliko se mentor daje drugoj osobi, toliko i dobiva. I što više sebe daje u taj odnos, to se više kroz taj odnos razvija.
Q: Na koji se to konkretno način mentori razvijaju kroz Level 2? Što to znači „koliko daju, toliko dobivaju”?
Vrlo jednostavno, u svakom smislenom odnosu moramo se izložiti. Moramo se podijeliti, jer to dijeljenje s naše strane stvara povjerenje. Povjerenje potiče komunikaciju, dijeljenje s obje strane. Kroz tu komunikaciju dva svijeta se međusobno upoznaju. Dva različita svijeta se približavaju i ono što je bilo nepoznato, strano, zastrašujuće, drugačije ili nemoguće, postaje blisko, poznato, moguće. Iz toga proizlaze neke nove mogućnosti, neki novi načini funkcioniranja. Odatle dolazi ohrabrenje i podrška za isprobavanje novih pristupa, a iz toga pak slijedi ostvarivanje željenih ciljeva.
Mentor je onaj koji u tom procesu uvijek radi prvi korak. Mora se prvi podijeliti, mora prvi pažljivo slušati, mora prvi htjeti razumjeti, mora prvi izazvati neke pretpostavke, dati feedback i podršku. Naravno, stoput će pogriješiti. Zato mora i prvi sebi i drugome to priznati i potruditi se popraviti. Ono što je mislio da je problem kod klijenta – nije. Ono što je mislio da je super rješenje za tu osobu – nije. Radost jer je mislio da mu dobro ide zamjenjuje očaj jer se osjeća kao nesposobnjaković. I tako stalno. Sve to bez prekida izaziva ego i paradigme mentora, otvarajući mu prostor za razvoj. Kad mentori-vježbenici ne bi imali takvo izazovno i sigurno igralište, na kojemu mogu sve to isprobavati, vježbati biti bolji ljudi, bolji šefovi, bolji mame i tate i bake, bolji prijatelji… ne bi mogli tom brzinom napredovati.
Q: Znači, paralelno s ovom novom generacijom, G10, ide i Level 2?
Tako je, Level 1 i Level 2 program idu zajedno, ruku pod ruku. To nisu dva različita programa nego jedan integralni program sa dvije razine kompleksnosti.
ISOD Level 1 bavi se pitanjem: „Kako voditi i upravljati razvojem organizacija?” Cilj mu je da ljudi usvoje konceptualni okvir i jezik integralnog razvoja ljudi i organizacija, te da upoznaju skup ključnih metoda.
ISOD Level 2 bavi se pitanjem: „Kako biti mentor i stvarati učeće organizacije?” Cilj mu je da ljudi razviju mentorske vještine i nauče kako graditi učeću grupu, odnosno učeću organizaciju.
Na Levelu 1 mi spominjemo učeće grupe kao ideal kojemu težimo, kao sveti gral organizacijskog razvoja, ali se ne bavimo svime što to u praksi zahtijeva. Na Levelu 2 bavimo se samo time.
Sustav koji smo izgradili nismo izmislili, stoput sam o njemu pričao objašnjavajući kako West Point gradi lidere. Na prvoj godini uče slijediti, na drugoj i trećoj direktno i indirektno voditi, a na četvrtoj upravljati. ISOD funkcionira na način da polaznici „prve godine” uče na vlastitim projektima, polaznici druge na mentorstvu ovih s prve, a polaznici treće godine na superviziji i facilitiranju transformacija ovih s druge.
ISOD Level 3
Q: Postoji, dakle, i ISOD Level 3?
Level 3 je također dio integralnog programa ISOD. Level 3 kreće u devetom mjesecu ove godine, prvi modul je od 8. do 10.9.2022. To je trenutno najkompleksnija razina ISOD programa, zato što pretpostavlja da polaznici imaju mentorsko iskustvo s različitim klijentima, kontekstima i organizacijama, relativno dobro poznaju Integralni framework i fokus mu je na pitanju „kako facilitirati osobne i organizacijske transformacije?”
Sve više se trudimo zamijeniti mehanicističke termine kao što su „upravljanje transformacijama” ili „vođenje transformacija” jer navode na pogrešnu pretpostavku da su osobne i organizacijske transformacije nešto čime možemo upravljati kao strojem. „Ako povučem ovu polugu ovdje, i pritisnem onaj gumb tamo, onda će se dogoditi transformacija”. Moramo odbaciti takvu linearnu logiku, jer svi znamo da se u praksi to nikada nije tako dogodilo niti će se ikada dogoditi. Da bi doista shvatili prirodu transformacija, moramo ići dalje i od sistemskog i od metasistemskog razmišljanja. Možemo ih početi naslućivati od paradigmatskog, ali moramo ići dalje i od toga, pa na Levelu 3 krećemo razvijati međuparadigmatsku kognitivnu razinu („čega smo svjesni”) i nekoliko razina iznad nje.
Q: Međuparadigmatska razina – pa to je tirkizna! Nije li to malo predaleko za ovo naše podneblje? Koja je uopće praktična primjena toga?!
Na Levelu 3 nas zanima kako se radi nešto što je vrlo, vrlo rijetko: kako namjerno i dosljedno provoditi uspješne transformacije? Kako izgleda taj proces? Kad uspijeva, zašto uspijeva? Kad ne uspijeva, zašto ne uspijeva? I što netko tko ga želi potaknuti i „voditi“ može i treba činiti da bi ga facilitirao?
Uzmimo primjer koji nam je najbliži: sebe same. Pogledamo li dovoljno daleko unazad, vidjet ćemo da smo u životu prošli više transformacija. No, kako smo ih prošli? Jesmo li imali nekoga tko nas je kroz njih vodio? Jesmo li ih namjerno potaknuli, znajući u danom trenutku točno u što se trebamo transformirati? Jesmo li nekako reflektirali i izvlačili naučene lekcije u svemu tome? Nismo. Stvari su nam se jednostavno događale. Okolnosti su se poklopile i mi smo se kotrljali, skakutali, posrtali i padali po tom putu i nekako smo, uz više ili manje ozljeda to prošli. Najbolji primjer je pubertet – pa to je bio pravi roller-coaster. Što je u njemu bilo svjesno? Vođeno? Podržano? To je uvijek i neminovno jedan neuredan, čupav, nepredvidiv i vrlo individualan proces, ali nemojmo se zavaravati, pa ljudi ga prolaze oduvijek i u kolektivnoj svijesti civilizacije urezan je njegov značaj i potreba da se kod osobe taj prolazak nekako osvijesti i olakša. Zbog toga i postoje najrazličitiji obredi prijelaza ili inicijacije, od sakramenta potvrde, bar i bat micve, preko sweet sixteen zabava, itd. Ti obredi nekim magijsko-religijskim pristupom pokušavaju „facilitirati“ tu transformaciju. Ali taj magijsko-religijski pristup je užasno zastario, to je kao da je medicina stala na liječenju pijavicama. „Moderna“ alternativa tome je pak često i gora, svodeći se na jednostavno ignoriranje činjenice da tinejdžeri prolaze kroz veliku transformaciju: „Pa svi smo to nekako prošli, snaći će se već.“ Zato je interesantna serija Cobra Kai, koja lijepo prikazuje upravo to razdoblje u životu mladih, koliko im je to teško te koliko im znači podrška mentora – iako mentori koje imaju ni sami baš i ne znaju kako facilitirati te njihove transformacije pa propuštaju očigledne pozive u pomoć.
Vratimo se natrag Levelu 3. Zašto se bavimo međuparadigmatskom i višom svjesnošću, alkemičarskom razinom ega i vođenja? Zato što postoje empirijski dokazi da od te razine nadalje značajno raste vjerojatnost uspjeha transformacija. Širina i jasnoća pogleda koji se stječe omogućuje da se jasno vidi što se događa s nekom osobom ili organizacijom čiju transformaciju pratimo. To što se ti potencijali uma rijetko koriste ne znači da su oni rezervirani za neke nadnaravne individue. Ne, oni su nam dostupni uz pravilan i dosljedan razvoj. U društvu su rijetki samo zato što ih kao društvo ne razvijamo. Zato nam i propada više od 70% složenih projekata u organizacijama, više od 83% velikih spajanja i akvizicija, zato nikako da se provede neka ozbiljnija reforma u javnom sektoru.
Q: Što je teorijska osnova za sve to, na čemu se temelji Level 3?
Vodimo se EMCC kompetencijskim modelom za supervizore na Senior Practitioner razini, što u praksi znači da kroz program razvijamo sposobnosti razumijevanja sebe na vrlo suptilnim razinama i, koristeći različite teoretske modele, razvijamo sposobnost prepoznavanja vlastitih stanja i upravljanja njima, razvijamo proaktivno upravljanje svojim razvojem, rafiniramo sposobnosti uvida u stanja, tipove, razine i poglede naših klijenata ili organizacija.
Od teoretskih modela primarno koristimo Teoriju U koju je razvio Otto Scharmer i uskladio ju s Wilberovom Integralnom teorijom. Jedino čega im obojici malo nedostaje jesu tehnike, how-to. Kad čovjek uzme čitati Scharmera, brzo postavi pitanje: „Ma super si ti to objasnio, ali kako to u praksi točno izvesti? Što konkretno trebam raditi, korak po korak?” Kao da je gledao kuhara kako radi tortu i zapisao: „U tortu idu jaja, šećer, brašno… i prvo se rade kore, onda nadjev i konačno glazura.” U njegovom receptu nedostaje što se kad i u kojoj mjeri stavlja i koliko treba miješati a koliko peći. Za to nam je trebalo više od deset godina da iskopamo, isprobamo i utvrdimo u dovoljnoj mjeri da možemo reći: „Ok, torta nam ne ispada loše, imamo se što usavršavati, ali sad bi mogli pokazati i drugima kako ju raditi.”
Q: Oni koji završe Level 3 moći će transformirati ljude i organizacije?
Ne, to bi bilo lažno obećanje. Dva su razloga. Prvi je očigledan – potrebno je trenirati te sposobnosti i to je zaista cjeloživotni proces. Što više treninga i prakse, to se više napretka u sposobnostima vidi. Drugi je razlog taj da transformacija ipak nije torta, nije nešto što se može zajamčiti. Sličnija je pokušaju da kod kuće uzgojite neku egzotičnu, vrlo delikatnu i osjetljivu biljku. Najviše što možemo jest naučiti koje sve uvjete i na koji način moramo osigurati da bi transformacija imala najbolje šanse da se dogodi. Nitko ne može garantirati da će se doista i dogoditi, moramo razmišljati u okvirima vjerojatnosti a ne sigurnosti. Pri tom moram podsjetiti da kad pričamo o transformaciji ne pričamo o običnoj promjeni, nego o promjeni iz niže razine kompleksnosti, slobode i punoće funkcioniranja na višu. Svaka budala može izazvati promjenu, ali svaka budala ne može izazvati promjenu koja povećava zdravlje i efikasnost nekog sustava – bilo osobe, grupe ili organizacije.
Q: Mogu li se oni koji su do sada bili mentori na ISOD-u prijaviti za Level 3?
Mogu, za Level 3 je ista priča kao i za Level 2 – bitno je da su prošli Level 1 i 2, ali nam je jednako bitna motivacija. U pravilu su ljudi koji prođu Level 1 i Level 2 već toliko dobro upoznati s vrijednostima na kojima se ISOD temelji da sami traže da se posavjetuju, dolazeći u nekom trenutku s pitanjem da li su spremni za dalje. To nam puno govori, prvo o tome da ljudi promišljaju o tom pitanju i da svoj razvoj shvaćaju ozbiljno. Drugo, da razvoj drugih ljudi shvaćaju ozbiljno, da se trude biti dobri mentori i da se žele potruditi biti i dobri supervizori, dobri u stvaranju uvjeta pogodnih za transformacije.
ISOD program nije neki tečaj koji traje dan-dva ili par mjeseci. Svaka razina, Level 1, 2 i 3, traje po godinu i pol dana. To je u današnjim pojmovima, posebno poslovnim ljudima, puno vremena za izdvojiti. I kad netko donese odluku da to vrijeme želi posvetiti razvoju sebe u bolju osobu, imamo prema tome iznimno poštovanje i ta nas posvećenost obvezuje. Do te točke, kroz vrijeme koje smo već proveli zajedno na ISOD-u, imali smo se prilike dobro upoznati i razviti međusoban odnos i povjerenje, a za Level 3 je upravo to ključno. Taj je program maksimalno personaliziran, pratimo svakog pažljivo i trudimo se da svaka pojedina osoba dobije ono što joj je potrebno u tom trenutku. To ne funkcionira bez intimnog poznavanja jedni drugih, što nam ovaj format Level 2 sada svakako omogućuje.
Q: Kako donijeti odluku da li na neki Level ići ponovno, na primjer da li ponoviti Level 1 – posebno ako je već prošlo dosta vremena i program se promijenio – ili ići na Level 2?
Već sam spomenuo da je više ljudi ponavljalo ISOD Level 1 po nekoliko puta. Pavić ga je ponovio četiri puta, jednom i dok je bio ministar usred mirovinske reforme. Nitko neće reći da je to mogao zato što mu je bilo dosadno na poslu, niti će mu itko prigovoriti da sporo shvaća. On je samo jedan, dosta ekstreman primjer, koji navodim jer dobro znam pod kolikim je stresom u to vrijeme bio. Ne samo da ga to nije spriječilo, nego upravo zato što mu je na poslu bilo toliko zahtjevno, osjećao je da je to nešto dobro što želi napraviti za sebe, tim koji je vodio, organizacije za koje je odgovarao i društvo na koje je utjecao.
Daniela i ja smo neke edukacije pohađali desetak puta, ponovo i ponovo i ponovo, sa svim troškovima aviokarata do Amerike i nazad, smještaja, paćenja u avionu i na aerodromima, jet-lagovima i svime ostalim. Zašto? Zato što smo vidjeli da se naše shvaćanje te edukacije svaki puta produbljuje, da ima niz pozitivnih utjecaja na naš život i da je jedno kad čovjek prođe kroz edukaciju, a nešto sasvim drugo kad edukacija prođe kroz čovjeka i integrira se u život. To onda više nije edukacija nego razvoj.
Nedavno smo završili edukacijski program koji traje 9 godina, isto s upoznavanjem cijelog novog jezika, načina razmišljanja, s putovanjima na drugi kontinent… i sad kad je završio mislimo da smo ga napokon spremni proći, krenuvši opet kao najobičniji učenici-početnici na isti taj program narednih 9 godina.
Iz perspektive današnjeg konzumerističkog društva, to je suludo. Kupiš, platiš, izdovoljiš se i pohvališ igračkom koju imaš i ideš na sljedeću. Poanta je da uvijek imaš prvi, da imaš više, (naj)novije, (naj)bolje, (naj)ekskluzivnije, (naj)brže i – iznad svega – da drugi to znaju čim prije. Pa tko se danas hvali da je ljetovao na istom mjestu kao i lani? Da je jeo u istom restoranu kao i zadnji put, ili – išao na istu edukaciju?! Samo budala koja ne kapira kako raditi samopromociju u doba društvenih mreža i medija. Mantra je: „više ugode, brže i za manje para uz veću vidljivost.”
Iz perspektive razvoja, slika je bitno drugačija. Jedino razumno što netko može za sebe učiniti je: pokušavati ponovo i ponovo izbaciti sebe iz tračnica koje ga vode kuda ne želi, i krenuti nekim boljim putem. Edukacija se može kupiti, ugoda se može kupiti, ali razvoj, kvaliteta odnosa i kvaliteta te osjećaj smisla u životu ne mogu.
Nitko od nas ne želi da ga operira kirurg koji je jedva nekako prošao faks, ili da ga vozi pilot koji je falsificirao dozvolu, u avionu koji je sklepao neki priučeni mehaničar. Zašto bismo se onda zadovoljili time da nam život uvjetuje um koji smo jednako tako sklepali putem, zbrda-zdola, dobrim dijelom od misli, emocija, navika i uvjerenja koji su zastarjeli, pogrešni ili destruktivni?
ISOD u doba pandemije
Q: Kako je ISOD funkcionirao u ovoj pandemiji, s lockdownovima, maskama…?
Bilo je zahtjevno, ali prilagodili smo se. Život uvijek nađe način. G7 se odužila preko svake mjere jer se jednostavno nismo mogli okupiti, a G9 se duže povezivala zbog maski i rada na način koji ograničava broj međusobnih kontakata.
Postupali smo odgovorno, držeći se preporučenih epidemioloških mjera kao što su HDD (higijena, dezinfekcija, distanciranje), testiranje, izostanak s modula u slučaju bliskog kontakta sa zaraženom osobom… U razdobljima kad bi brojevi zaraženih snažno rasli odgađali smo okupljanja i sretni smo što u ove dvije godine nismo imali nikakvih problema ni s jednim susretom. Imali smo među polaznicima i teške oblike prebolijevanja prije pojave cjepiva, neki su ljudi završili u bolnici u teškom stanju no srećom su se uspjeli izvući.
Q: Niste razmišljali od tome da radite ISOD online u to vrijeme pandemije?
Ne, ta vrsta razvoja ne funkcionira dovoljno dobro online. No, online putem smo ipak u tom vremenu sa G7 očuvali duh zajedništva. Podružili bi se na Zoomu, dijelili se kroz Whatsapp grupu i mislim da nam je to učinilo cijelu krizu podnošljivijom.
U grupu te generacije spontano smo onda počeli uključivati i pojedine ISODovce koji su došli na neki od modula te generacije kao gosti, pa još neke koji su vrlo aktivni u toj našoj maloj zajednici, no onda je grupa postajala polako prevelika da bi se očuvao osjećaj bliskosti pa smo stali s time.
Sad nismo sigurni što bismo s Whatsapp grupama, neke generacije imaju svoju grupu, pa imamo ovu pandemijsku ISOD grupu… ako netko ima ideju za nešto bolje neka predloži. Cilj nam je raditi otvorene module kroz koje će se alumni moći bolje povezati.
Q: Kad smo već kod znanosti i pandemije, vidjeli smo da ste se ti i Daniela odmah cijepili čim ste mogli, jeste li imali kakvih problema s time? S cjepivom, s različitim stavovima o cijepljenju, protivnicima cijepljenja?
Mi nismo imali nikakvih problema sa cjepivom, niti rezervacija, upravo suprotno. Svo troje, Daniela, Ivona i ja smo i preboljeli COVID jer smo se nažalost zarazili par dana prije nego što bi dobili treću, booster dozu. Mene je nešto teže zakačila ta bolest, ali evo srećom se sve dobro završilo, bez komplikacija.
ISOD Alumni
Q: Imate li već neki plan za ponovno okupljanje ISOD alumna?
Imamo ideju, sa svih strana nas ljudi pitaju kad će, kako će, svima nedostaje ljudskog kontakta. Htjeli bi prije ili eventualno poslije ljeta nešto organizirati, dakle 6. ili 8. mjesec, i imamo ideje što bi i kako bi. Svakako bi to bila edukacija, ISOD modul otvorenog tipa, kakav smo 2017. napravili na Sljemenu na temu „Megatrendovi”. Na nama je da definiramo temu, predstavimo ju, i da onda ljudi razmjenjuju iskustva, ideje, mišljenja i druže se na jedan strukturiran način, u razvojnom kontekstu. Nećemo raditi samo neko „prvomajsko” okupljanje s jelom, pićem i muzikom, to nije dovoljno motivirajuće za ljude i ne daje dovoljnu vrijednost. Naravno da je cilj da se opustimo, zabavimo i družimo, ali svrha okupljanja ne može biti samo to. To onda nije ISOD.
Pokrenuli smo u ove dvije godine jednu neprofitnu udrugu, zove se Altruizam, u sklopu koje nam je cilj adresirati teme koje su važne za razvoj društva a nemaju nužno baš nikakve veze s biznisom. Teme kao što su mentalno zdravlje, kvaliteta odnosa, zdravog i skladnog života, roditeljstvo, uključivanje mladih ljudi, ranjivih skupina… Neke od tih tema željeli bi predstaviti kroz Integralni framework, na zanimljiv i praktičan način. U tom pravcu ćemo razmišljati kad budemo konačno definirali temu ISOD Alumni modula.
ISOD i mladi
Q: U više navrata spominjala se ideja ISOD-a za mlade, djecu ISOD-ovaca, ima li kakvog napretka na tom području?
Negdje od pete generacije počeli smo razmišljali o tome kako uključiti mlade ljude u ISOD priču. Da li raditi ISOD za mlade, ili ih pomiješati s polaznicima neke generacije? Kad kažem mladi, mislim na srednjoškolce pa do otprilike 30 godina. Jer ISOD obrađuje teme koje u principu zanimaju ljude s dosta životnog i radnog iskustva, ti ljudi onda i imaju što dati grupi a ne samo primiti od grupe. Nismo bili sigurni u kom pravcu krenuti.
Sa G7 smo prelomili i rekli: „Idemo testirati, uključit ćemo Ivonu, pa ćemo vidjeti kako će to ispasti.” Mislili smo, ako nešto – tko zna što – bude išlo u koso, lakše ćemo s njom napraviti korekcije nego s nekim drugim mladim ljudima koje ne poznajemo najbolje i nismo im roditelji. Međutim, to je ispalo super, Ivona je završila ne samo tu generaciju nego je i mentorica na G9, dakle u ISOD zajednici je od svoje 16. do 20. godine. Ona je prezadovoljna, feedback od ljudi je bio jako pozitivan, neki su je polaznici i pozvali kod sebe u tvrtku na praksu pa je imala i to iskustvo, tako da smo u G9 ponovo uključili nekoliko mladih ljudi, Deu, Hanu i Romanu, kćeri ISOD-ovaca i djevojke su se odlično uklopile.
Q: Nije li ljudima koji su članovi uprava, direktori, menadžeri… bilo čudno da na takvom programu sudjeluju tako mladi ljudi?
Na početku jest, kasnije su se navikli. Kako bi si tko od njih dozvolio ući s njima u malo dublju komunikaciju, shvatio bi da ima što dobiti. Ako ništa drugo, onda uvid u to kako razmišlja jedna sasvim nova generacija, koja će ih naslijediti na tržištu rada. Imaju prilike upoznati te generacijske razlike i ponekad su to bili baš vatreni sudari svjetova. Pitanje je tko je u tim srazovima više imao prilike naučiti o sebi – ovi stariji koji su sigurni u svoje viđenje svijeta, ili ovi mlađi koji to viđenje izazivaju bez dlake na jeziku.
Ali, moram napomenuti da nisu samo mladi ljudi bili ti koji su donijeli osvježenje u grupnu dinamiku. Već u ranijim generacijama počeli smo uključivati i ljude iz nekih sasvim drugačijih svjetova od poslovnog – ljude iz akademske zajednice, iz politike, iz obrazovnog sustava, neopterećene ambicijama i žargonom biznisa. Pa smo tako imali urnebesnih situacija da se razvije žustra diskusija, svi se zapjene oko neke teme – kako je u tvrtkama ovo ovako, a trebalo bi biti onako i nije fer, i ne može to tako, ne smiju dozvoliti… – a netko od tih ljudi, slušajući neopterećeno, zaustavi cijelu priču komentarom: „Pa vi ste stvarno povjerovali da ste jako bitni i da je to baš tragedija. Jadni vi. Nepravda, pa nepravda…” Ništa od toga nije učinkovitije da ljude šutne iz njihove male drame i da se svi nasmiju sami sebi, shvaćajući da su pretjerali.
Q: Hoćete li nastaviti onda s mladima na ISOD-u?
Za G10 nismo sigurni, jer nam za to i među mentorima treba netko mlad, a Ivona ne stiže zbog obaveza na faksu. Važno je da imaju nekoga tko im je most između nas starkelja i njihove generacije. A važno je i da imaju kod kuće podršku, pa smo se za sad ograničili na djecu ISOD-ovaca koji ipak znaju tko smo i što smo, te iz vlastitog iskustva znaju što se i kako na ISOD-u radi. Kao što sam rekao, svaka je generacija živi organizam za sebe, i svakoj se prilagođavamo.
Udruga Altruizam
Q: Spomenuo si da ste osnovali udrugu. Koja je ideja u pozadini toga?
Osnivanje udruge Altruizam samo je formalizacija aktivnosti koje smo radili iz želje da polako vraćamo društvu barem djelić onoga što smo od društva primili. Odradili smo sporadično više raznih projektića, nešto smo volonterski radili s Hrvatskim crvenim križem netom prije pandemije i to nam je dalo ideju koju smo razradili kroz razgovore s prijateljima. Shvatili smo da bismo mogli pokrenuti ozbiljnije stvari kroz formu organizacije civilnog društva, inicijative koje teško možemo gurati kao neformalni građani dobre volje.
Paralelno s time nam je i dobar poticaj došao od Sanjina, koji je bio polaznik na G4 i mentor na G9. Zvao nas je u jeku pandemije s pitanjem što bismo mogli napraviti za postdoktorande na EPFL-u u Lausanni. S njima smo radili leadership programe, i sjećam se da smo baš bili na kampusu kad se odvijao Svjetski gospodarski forum i pandemija zahuktavala, gledali smo TV i zabrinuto komentirali kako to neće dobro završiti. Uglavnom, Sanjin je bio potpredsjednik njihovog udruženja postdoc studenata i pitao nas imamo li kakve ideje što raditi s ljudima na podizanju kvalitete njihovog života, smanjenju stresa, boljem nošenju s konfliktima i sl. Na kraju smo pro-bono odradili jedan program s kojim su bili vrlo zadovoljni. Obzirom da se radi o skeptičnim znanstvenicima, to je otprilike kao da su bili ekstatični.
Nekako u isto vrijeme – sinkronicitet – kad je pandemija počela, razvili smo i trogodišnji projekt s kojim smo aplicirali za sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Jedna od polaznica na G9, naša dugogodišnja prijateljica Lina radi u školi za djecu s posebnim potrebama u Puli, i kroz razgovor smo došli do toga da bi bilo dobro napraviti nešto za roditelje te djece, diljem zemlje, koji su ionako dosta isključeni iz društva a mjerama distanciranja i izolacije im se situacija još i više zakomplicirala. To je, primjerice, skupina koja ima velike potrebe za potporom po pitanju očuvanja i poboljšanja mentalnog zdravlja, socijalizacije i slično. Imamo dobar koncept što i kako napraviti za tu populaciju, pilotirati na skupini roditelja u Puli i onda dići na nacionalnu razinu, a primjenjive su i potrebne itekako šire od samo te populacije. Kolektivno mentalno zdravlje jako nam je ugroženo i ukoliko kao društvo ne poradimo profilaktički na tome, posljedice će se osjećati generacijama. To je, primjerice, tema koja bi bila interesantna za okupljanje alumna i na njoj ćemo svakako poraditi.
Sve u svemu, radujemo se što prije ponovno uživo vidjeti brojne drage ljude i učiti i razvijati se zajedno.
Još jednom, datumi početka novih ciklusa su sljedeći:
ISOD Level 1 i Level 2: 31.3. do 2.4.2022.
ISOD Level 3: 8.9. do 10.9.2022.
Svatko tko želi, može se prijaviti ili pak preporučiti nekoga za ISOD. Broj mjesta je ograničen i rezervacije se rade po principu „first come – first served“, ili kako kaže naš narod: „tko prvi djevojci, njemu djevojka“.
Prijavnicu možete ispuniti na ovom linku.
integraldev.org 